POVIJEST CRKVE


Prilikom vizitacije 1783. godine zabilježeno je da u Seoni postoje dvije kapele. Kapela Presvetog Imena Isusova nalazila se u selu, tj. vjerojatno u starom selu na brežuljku. Bila je drvena, s tabulatom; duga oko 7,5 m i imala je toranj visok 5 m. U ovoj se kapeli vršila služba svake druge nedjelje i na blagdan Imena Isusova.

Kapela Sv. Mihovila, arkanđela, nalazila se na starom groblju, pokraj prvotnog sela. Bila je drvena, popločena ciglama, s tabulatom. Duga oko 9,5 m s toranjem visokim oko 5,5 m. Ova se kapela koristila samo u nedjelju iza njegova blagdana. Nakon što se kapela Imena Isusova prestala koristiti, kapela Sv. Mihovila, arkađela postala je jedinom kapelom u selu. Izgorjela je 18. lipnja 1843. godine. Uzrok požara bile su svijeće koje su gorjele na oltaru.

Nova, današnja crkva Sv. Mihaela blagoslovljena je 1. listopada 1854. godine. Grof Ladislav Pejačević poklonio je građu za crkvu te krasnu sliku sv. Mihaela arkađela kao i novi oltar. Godine 1897. kapela je s tornjem temeljito popravljena. Nad ulaznim vratima nalazi se u lađi mali kor, a iznad kora podignut je zvonik s dva zvona koja su postavljena 1932. godine. Tijekom 1966. godine započeti su radovi na stepenicama i kamenoj ogradi pred kapelom. Uz crkvu, s desne strane, sagrađena je kapelanija za vjeronaučnu pouku i boravak kapelana.
SNIMKA MJESTA I CRKVE - VIDEO (KLIK OVDJE)
U prosincu 1757. godine Generalni vikar zagrebačkog biskupa Paxy odredio je da se Miholje u Seoni slavi u nedjelju na blagdan sv. Mihaela, jer se blagdan Miholje slavio i u Zoljanu, gdje je također bila kapela sv. Mihovila. Do današnjih dana ovaj je svetac zaštitnik sela i svečano se obilježava svake godine 29. rujna.