U ratu za oslobođenje Slavonije Seona je, kao i mnoga slavonska sela, napuštena. Krajem 1691. godine prestale su borbe i stanovništvo se počelo vraćati u svoja sela. Osim prijašnjih, u sela dolaze i novi stanovnici. Prema predaji, u Seonu je iz Bosne došla žena i u bisagama donijela svoju djecu. Oni se smatraju precima današnje, brojne porodice Bošnjaković.
Od početka
Prvotno se, staro selo Seona nalazilo na zapadnom brežuljku iznad današnjeg sela. Tu se nalazilo i groblje, a na groblju kapela sv. Mihovila, arkanđela. Kada je u prosincu 1787. godine započelo trasiranje ceste od Našica preko Seone u Kutjevo, stanovništvo se počelo naseljavati uz taj put. Ovdje je sagrađena i današnja crkva sv. Mihaela, a današnje groblje, na ulazu u selo s desne strane, blagoslovljeno je 12. rujna 1897. godine.
Danas Seona pripada općini Donja Motičina. Do 1961. godine, kada Seona ima 609 žitelja, broj stanovnika u stalnom je porastu. Nakon toga zabilježen je blagi pad, što pokazuje i posljednji popis stanovništva iz 2001. godine, po kojem Seona ima 488 stanovnika. U selu postoji četverogodišnja osnovna škola, a učenici viših razreda pohađaju školu u obližnjim Feričancima.