POVJEST MJESTA

Na obroncima Krndije, sjeverozapadno od Našica nalazi se Seona. Za vrijeme osmanske vladavine (1532.-1687.), Seona se spominje u poreznom popisu Požeškog sandžaka 1579. godine, pod nazivom Seline u kojem se nalazilo 7 kuća.

U ratu za oslobođenje Slavonije Seona je, kao i mnoga slavonska sela, napuštena. Krajem 1691. godine prestale su borbe i stanovništvo se počelo vraćati u svoja sela. Osim prijašnjih, u sela dolaze i novi stanovnici. Prema predaji, u Seonu je iz Bosne došla žena i u bisagama donijela svoju djecu. Oni se smatraju precima današnje, brojne porodice Bošnjaković.
Od početka 18. st. Seona se nalazi u sastavu našičke župe. Iznimka se dogodila u periodu od 1790. do 1800. godine kada je pripadala Motičini, koja je tijekom tih 10 godina bila samostalna župa.

Prvotno se, staro selo Seona nalazilo na zapadnom brežuljku iznad današnjeg sela. Tu se nalazilo i groblje, a na groblju kapela sv. Mihovila, arkanđela. Kada je u prosincu 1787. godine započelo trasiranje ceste od Našica preko Seone u Kutjevo, stanovništvo se počelo naseljavati uz taj put. Ovdje je sagrađena i današnja crkva sv. Mihaela, a današnje groblje, na ulazu u selo s desne strane, blagoslovljeno je 12. rujna 1897. godine.

Danas Seona pripada općini Donja Motičina. Do 1961. godine, kada Seona ima 609 žitelja, broj stanovnika u stalnom je porastu. Nakon toga zabilježen je blagi pad, što pokazuje i posljednji popis stanovništva iz 2001. godine, po kojem Seona ima 488 stanovnika. U selu postoji četverogodišnja osnovna škola, a učenici viših razreda pohađaju školu u obližnjim Feričancima.